Na osnovu člana 16. stav 1. tač. c) i d), člana 18. st. 2. i 3., člana 47. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12) i člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 47. sjednici održanoj 25.04.2013. godine, donijelo je

 

 

O D L U K U

O USLOVIMA ZA KORIŠTENJE PRAVA NA NEPLAĆENO ODSUSTVO I NA RAD SA SKRAĆENIM RADNIM VREMENOM

 

 

DIO PRVI – UVODNE ODREDBE

 

Član 1.

(Predmet odluke)

 

Ovom odlukom uređuju se uslovi i način pod kojim državni službenik u institucijama Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: državni službenik) može ostvariti pravo na neplaćeno odsustvo i pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom, kao i prestanak ostvarivanja ovih prava.

 

Član 2.

(Obim primjene)

 

Odredbe ove odluke odnose se na državne službenike.

 

DIO DRUGI – PRAVO NANEPLAĆENO ODSUSTVO

 

Član 3.

(Neplaćeno odsustvo po sili zakona)

 
(1) Neplaćeno odsustvo po sili zakona nastupa u jednom od sljedećih slučajeva:

a) kada je državnom službeniku, koji nije rukovodeći državni službenik, potvrđena kandidatura za javnu funkciju na koju se bira direktno ili indirektno u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu vlasti, ili je imenovan na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu vlasti, na bilo kom nivou u Bosni i Hercegovini ( u daljem tekstu: BiH);
b) kada je državni službenik, koji nije rukovodeći državni službenik, imenovan na radno mjesto sekretara Zajedničke službe Parlamentarne skupštine BiH ili domova u Parlamentarnoj skupštini BiH, ili za savjetnika, u smislu odredaba Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon).

(2) Neplaćeno odsustvo iz tačke a) stava (1) ovog člana otpočinje danom potvrđivanja kandidature ili imenovanja, a u slučaju iz tačke b) stava (1) ovog člana, danom preuzimanja dužnosti.

 

Član 4.

(Neplaćeno odsustvo na lični zahtjev)

 

(1) Neplaćeno odsustvo može se odobriti državnom službeniku u trajanju od najviše tri mjeseca, u sljedećim slučajevima:

a) bolest užeg člana porodice;
b) posjeta bolesnom članu uže porodice izvan mjesta boravka;
c) rješavanje stambenog pitanja u slučaju elementarne nepogode;
d) udovoljavanje vjerskim potrebama,
e) izdržavanje kazne zatvora, koja za posljedicu nema prestanak radnog odnosa;
f) drugi opravdani razlozi.

(2) Ukupno trajanje neplaćenog odsustva po osnovuiz stava (1) ovog člana ne može preći petmjeseci u dvije uzastopne godine.

(3) Iznimno, neplaćeno odsustvo može se odobriti državnom službeniku u trajanju dužem od rokova propisanih u st. (1) i (2) ovog člana, u sljedećim slučajevima:

a) školovanje koje nije obuhvaćeno organizovanim oblicima obuke koju provode institucije BiH, a koje doprinosi usavršavanju državnog službenika za obavljanje poslova u državnoj službi;
b)boravak u inostranstvu radi spajanja porodice, ukoliko bračni ili vanbračni partnerdržavnog službenika boravi u inostranstvu po osnovu odluke nadležnog organa ili institucije BiH ili nadležnog entitetskog organa ili nadležnog organa Brčko Distrikta BiH.

(4) Trajanje neplaćenog odsustva u slučaju iz tačkea) stava (3) ovog člana ne može trajati duže od dvije godine, a u slučaju iz tačke b) stava (3) ovog člana, ne možetrajati duže od četiri godine.

 

Član 5.

(Pojam člana uže porodice)

Pod članom uže porodice, u smislu ove odluke, smatraju se: bračni i vanbračni drug, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), roditelji (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac i hranitelj), djed i baka (po ocu i majci), brat i sestra.

 

Član 6.

(Ograničenja u primjeni kod rukovodećih državnih službenika)

 

(1) Rukovodeći državni službenik ne može koristiti pravo na neplaćeno odsustvo iz člana 3. i člana 4. stav (3) tač. a) i b) ove odluke, te rješenje kojim se takvo odsustvo odobrava ne proizvodi pravno dejstvo.

(2) U slučajevima iz člana 4. stav (1) ove odluke rukovodećem državnom službeniku može se odobriti neplaćeno odsustvo najduže do tri mjeseca.

 

DIO TREĆI – PRAVO NARAD SA SKRAĆENIM RADNIM VREMENOM

 

Član 7.

(Rad sa skraćenim radnim vremenom)

 

(1) Državnom službeniku, osim sekretara sa posebnim zadatkom, može se odobriti rad sa radnim vremenom kraćim od punog radnog vremena (skraćeno radno vrijeme), ako institucija BiH u kojoj državni službenik radi ocijeni da ima uslova za takvim radom, s tim da to radno vrijeme ne može biti manje od tri sata u toku radnog dana.

(2) Državnom službeniku, iz stava (1) ovog člana, može se odobriti rad sa skraćenim radnim vremenom, pod uslovima:

a) smanjene radne sposobnosti državnog službenika;

b) radi njege bolesnog djeteta ili djeteta sa posebnim potrebama;

c) radi njege člana uže porodice;

d) udovoljavanje vjerskim potrebama;

e) ako trenutni obim poslova radnog mjesta ne zahtijeva rad sa punim radnim vremenom.

(3) Prilikom rada sa skraćenim radnim vremenom, državni službenik radisve radne dane u sedmici pri čemu mu se radno vrijeme skraćuje,a institucija rješenjem kojim se odobrava rad sa skraćenim radnim vremenom utvrđuje njegovrežim rada.

(4) Prilikom rada sa skraćenim radnim vremenom, državni službenik ostvaruje prava iobaveze državnog službenika koji radi sa punim radnim vremenom, s tim što ta prava i obaveze ostvaruje u obimu koji zavisi od dužine skraćenogradnog vremena, odnosno srazmjerno broju sati utvrđenog radnog vremena.

(5) Ako skraćeno radno vrijeme traje manje od pet sati u toku radnog dana, u tom slučaju državni službenik nema pravo na dnevni odmor u toku radnog dana, a ima pravo na topli obrok u visini od 50% od punog dnevnog iznosa toplog obroka.

(6)Prilikom odobravanja rada sa skraćenim radnim vremenom, utvrđuje se trajanje takvog statusa,odnosno prestanak razloga rada po osnovu prava na skraćeno radno vrijeme.

 

Član 8.

(Radni odnos kod drugog poslodavca i sukob interesa)

 

(1) Državni službenik koji radi sa skraćenim radnim vremenom, može zasnovati radni odnos kod drugog poslodavca do ostvarivanja rada sa punim radnim vremenom, samo u slučaju iz člana7. stav (2) tačka e) ove odluke.

(2) Rad kod drugog poslodavca ne smije štetiti interesima institucije BiH kao poslodavca, niti dovesti do sukoba interesa sa službenim dužnostima državnog službenika, o čemu će poslodavac i državni službenik zaključiti pismeni sporazum.

 

Član 9.

(Sekretar sa posebnim zadatkom)

 

Sekretaru sa posebnim zadatkom se ne može odobriti rad sa skraćenim radnim vremenom,u skladu sa članom 48. Zakona.

 

DIO ČETVRTI – POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA

 

Član 10.

(Postupak ostvarivanja prava)

 

(1) Postupak ostvarivanja prava u skladu sa odredbama ove odluke državni službenik pokreće pismenim zahtjevom, uz dostavljanje potrebne dokumentacije, kojom dokazuje da su ispunjeni uslovi iz čl. 4. i 7. ove odluke.

(2) Pismeni zahtjev iz stava (1) ovog člana, državni službenik dostavlja rukovodiocu institucije, uz pribavljeno mišljenje neposrednog pretpostavljenog.

(3) Ukoliko institucijom ne rukovodi državni službenik, u postupku odlučivanja o pravuobavezujuće je mišljenje rukovodećeg državnog službenika najvišeg nivoa u instituciji BiH gdje radi državni službenik, a ukoliko nema rukovodećeg državnog službenika, onda mišljenje ombudsmena iz člana 61. Zakona.

(4) U slučaju neslaganja lica iz stava (3) ovog člana, konačnu odluku o pravu donosi rukovodilac institucije BiH.

 

Član 11.

(Rješavanje po zahtjevu)

 

(1) Postupak po podnesenom zahtjevu za ostvarivanje prava iz čl. 4, 6. i 7. ove odlukeje hitan.

(2) Osim u slučajevima iz člana 3. ove odluke, organ nadležan za donošenje rješenja po odredbama ove odluke, može:

a) udovoljiti zahtjevu u cjelini;
b) udovoljiti zahtjevu djelimično, tako što će umjesto tražene dužine trajanja prava na neplaćeno odsustvo odnosno rad sa skraćenim radnim vremenom, odobritimanje trajanje neplaćenog odsustva, odnosno manje skraćenje radnog vremena od traženog;
c) odbiti zahtjev u cjelosti.

(3) U slučajevima iz stava (2) tačka b) i c)ovog člana, kao i slučaju kada nije doneseno rješenje, može se izjaviti žalba Odboru državne službe za žalbe Vijeća ministara BiH.

 

Član 12.

(Utvrđivanje odsustva po sili zakona)

 

(1) U slučajevima iz člana 3. ove odluke, donosi se rješenje kojim se utvrđuje datum od kada je otpočelo korištenje prava na neplaćeno odsustvo po sili zakona.

(2) Protiv rješenja iz stava (1) ovog člana, kao i u slučaju nedonošenja rješenja, može se izjaviti žalba Odboru državne službe za žalbe Vijeća ministara BiH.

 

Član 13.

(Prava i obaveze državnog službenika na odsustvu)

 

(1) U slučajevima iz člana 4. ove odluke, donosi se rješenje kojim se utvrđuje
datum od kada je otpočelo korištenje prava na neplaćeno odsustvo na lični zahtjev.

(2) Kada je državni službenik na neplaćenom odsustvu, njegova prava i obaveze na radu i po osnovu rada u državnoj službi miruju.

(3) U slučaju neplaćenog odsustva dužeg od pet radnih dana, institucija BiH u kojoj radi državni službenik je dužna zaključiti radnu knjižicu državnog službenika i predati mu je u roku i na način predviđen važećim propisima o radnoj knjižici.

 

 

DIO PETI – VRAĆANJE NA RAD U DRŽAVNU SLUŽBUI PRESTANAK RADA SA SKRAĆENIM RADNIM VREMENOM

 

Član 14.

(Vraćanje na rad u državnu službu)

 

(1) Kada istekneperiod trajanja neplaćenog odsustva, državni službenik je dužan podnijeti zahtjev za vraćanje na rad u državnu službuna isto ili slično radno mjesto instituciji BiH koja mu je odobrila ostvarivanje ovog prava.

(2) U slučaju odobrenogneplaćenog odsustva na lični zahtjev, državni službenik se vraća na radnarednog dana od dana istekaneplaćenog odsustva, a u slučaju korištenjaneplaćenog odsustva po sili zakona, državni službenik se vraća na rad najkasnije 30 dana od dana prestanka funkcijeili dužnosti po osnovu kojih je neplaćeno odsustvo koristio.

(3) U slučaju nemogućnosti vraćanja na isto ili slično radno mjesto u instituciju koja mu je odobrila pravo na neplaćeno odsustvo, na državnog službenika iz stava (1) ovog člana, primjenjuju se odredbe Pravilnika o uslovima i načinu obavljanja internih konkursa, internih i eksternih premještaja državnih službenika u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 62/10).

 

Član 15.

(Prestanak rada sa skraćenim radnim vremenom)

 

Državnom službeniku prestaje rad sa skraćenim radnim vremenom nakon isteka vremena za koje mu je ovo pravo odobreno.

 

 

DIO ŠESTI – KAZNENE ODREDBE

 

Član 16.

(Novčana kazna za prekršaj državnog službenika)

 

Novčanom kaznom od 1000 do 2000 KM kaznit će se za prekršaj državni službenik koji radi sa skraćenim radnim vremenom, a koji pri zasnivanju radnog odnosa kod drugog poslodavca, odnosno pri obavljanju poslova za drugog poslodavca, svjesno takvim radom šteti interesima institucije BiH, ili se nađe u sukobu interesa sa svojim službenim dužnostima iz člana 8. ove odluke.

 

Član 17.

(Novčana kazna za prekršaj odgovornog lica u instituciji BiH)

 

Novčanom kaznom od 200 do 800 KM kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u instituciji BiH:

a) ako na zahtjev državnog službenika ne donese ili odbije da donese rješenje o neplaćenom odsustvu po sili zakona, kada su za takvo neplaćeno odsustvo nastupili utvrđeni uslovi iz člana 3. ove odluke.
b) ako utvrdi neplaćeno odsustvo po sili zakona rukovodećem državnom službeniku, koji po Zakonu nema pravo na takvo odsustvo (član 3. i član 6. stav 1. ove odluke).
 

 

DIO SEDMI –PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Član 18.

(Postupci u toku)

 

Postupci rješavanja zahtjeva za neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom, koji su započeli prije dana početka primjene ove odluke okončat će se po ovoj odluci, ako je to povoljnije za podnosioca zahtjeva.

 

Član 19.

(Prestanak važenja propisa)

 

Danom stupanja na snagu ove odluke prestaje da važi Odluka o uslovima pod kojima državni službenik može uzeti neplaćeno odsustvo („Službeni glasnik BiH“, broj 21/04).

 

Član 20.

(Stupanje na snagu)

 

Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".